Kako pomoći djetetu koje pokazuje govorno jezičko kasnjenje
_______________________________________________________________________
PROGRAM RADA SAVJETOVALIŠTA ZA DJECU, RODITELJE I MLADE
• Djeca i mladi svih uzrasta i dobnih skupina
• Roditelji i/ili skrbnici djece i mladih čija aktivna suradnja u provedbi programa pomaže i doprinosi uspješnosti postignutih rezultata.
Aktivnosti:
• Individualno savjetovanje
• Porodicno savjetovanje
• Psihološka i defektološka obrada
• Specijalistički pregled (spec.pedijatar, pedopsihijatar, psiholog, logopet, defektolog i pedagog)
• Zdravstveno-socijalna intervencija
Savjetovanje se provodi ovisno o potrebi korisnika i procjeni stručnjaka jednokratno, kroz nekoliko konzultacija ili kontinuirano u određenom vremenskom periodu potrebnom za učinkovitost savjetodavnog rada.
• Rano prepoznavanje mogućih mentalnih poremećaja i bolesti
• Senzibiliziranje, informiranje i educiranje o mentalnom zdravlju kao preduvjetu za zdravi razvoj pojedinca i njegove porodice
• Smanjiti broj poliklničkih i kliničkih intervencija
• Rad na poboljšanju porodicne funkcionalnosti
• Razvijanje samokontrole
• Razvijanje socijalnih i komunikacijskih vještina
• Olakšati poteškoće prilagodbe
• odgojno-obrazovne ustanova
• Centar za socijalni rad
• nadležna pravosudna tijela
• “Dom zdravlja” Zenica
UNAPREĐENJE RODITELJSKIH VJEŠTINA I KOMUNIKACIJE SA DJETETOM
Dragi roditelji,
Ukoliko želite unaprijediti svoje roditeljske vještine i poboljšati komunikaciju sa svojim djetetom, svakako nam se javite u “Lotosovo” savjetovalište.
Ciklus se sastoji od 10 do 12 susreta, a vode ga stručnjaci mentalnog zdravlja s iskustvom u radu s roditeljima i djecom.
-roditelj i njegova slika djeteta,
-kako prepoznati i rješavati probleme u odgoju,
-potrebe djeteta i roditelja – kako ih pomiriti i zadovoljiti,
-samohrano roditeljstvo,
-roditeljski stres,
-kako komuniciramo,
-usmjeravanje ponašanja,
-mi kao porodica – kako vidite sebe i dijete u budućnosti,
-ostale teme za koje roditelji pokažu interes i potrebu…
Također ukoliko želite individualno razgovarati i potražiti savjet Vi i/ili Vaše dijete možete doći u naše Savjetovalište za djecu i roditelje.
Ako dijete mokri noću u krevet, slabo govori, ima strahove, u školi je “nemoguće”,
Ako roditelje brine bilo šta u vezi rasta i razvoja djeteta treba da se jave u LOTOSOVO savjetovalište,
Ako odrasli žele da im se objasne neki pojmovi i problemi u vezi njihovog ličnog zdravlja treba da se jave u naše Savjetovalište.
MENTALNO ZDRAVLJE RODITELJA
Često pitate telefonom za neki savjet. Vaša pitanja sugerišu na visok stepen ugroženosti mentalnog zdravlja majki, a očuvanje mentalnog zdravlja majke je nužno za uspješan psiho – fizički razvoj djeteta.
Na drugi način rečeno, suočavanje sa teškom dijagnozom je uvijek traumatično. Tako Kubler – Ross model podcrtava uspostavljanje doživotne dijagnoze djetetu je traumatičan događaj za svakog roditelja. Zatečen iznenadnom životnom promjenom, roditelj prolazi kroz pet uobičajenih stadija žalosti:
1- šok i odbijanje da se prihvati istina;
2- ljutnja i traženje krivca (grižnja savjesti,bijes,krivljenje drugih ili sebe);
3- nagodba sa životom (kad bi samo…ja bih onda…ako moje dijete ozdravi, ja ću…);
4- depresija;
5- prihvatanje činjenica i početak borbe i nastavak života
Iako je u procesu žaljenja neophodno proći kroz svih pet stadija, svaki roditelj to čini na svoj način i u različito vrijeme. Neki se, nažalost, i ”zaglave” na jednom od stadija, nedošavši nikada do kraja ciklusa, tj. najbolje pozicije da pomognu svom djetetu. Jedan roditelj djeteta sa autizmom je napisao: ”Odbijanjem da se suočite sa činjenicama i oklijevanjem da potražite stručnu pomoć za svoje dijete i sebe ne samo da ne izbjegavate,već i aktivno sudjelujete u stigmatizaciji cijele porodice,a svom djetetu uskraćujete priliku za razvoj i poboljšanje izgleda za budućnost.”
LOTOS je uvijek otvoren da vam pomogne u suočavanju sa dijagnozom i konstruktivnom rješavanju situacije (mob. 061/186955).
Što se tiče roditelja čije dijete ima Tourettov sindrom oni putuju u sve velike centre, Ljubljana–Zagreb-Beograd tražeći lijeka. Kako mi sarađujemo sa svim ustanovama posvećenim mentalnom zdravlju u ovim gradovima sasvim smo u toku dešavanja šta se dešava pristupu i terapiji ovog sindroma. Sada ćemo vam priložiti opis jednog slučaja od ovog sindroma – svi su slučajevi isti kao da su pisani kroz indigo. Kada ovo pročitate želim da se ohrabrite više za lične susrete i integrisanje tima psihološko savjetovalište, porodica i škola…
L O G O P E D
– poremećaj tečnosti govora (mucanje),
– poremećaj rezonancije (hipernazalnost, hiponazalnost),
– fonološki poremećaji,
– jezični poremećaji,
– usporen i zakašnjeli govorno-jezički razvoj,
– poremećaji čitanja, pisanja i računanja
(disleksija, disgrafija i diskalkulija),
– afazije, dizartrija i apraksija,
– poremećaji glasa,
– poremećaji tempa govora
(usporen ili prebrz govor),
– bilingvizam,
– selektivni mutizam i
– priprema djeteta za upis u školu.
PRAVOVREMENO OTKRIVANJE GOVORNO-JEZIČKIH POREMEĆAJA I RANA LOGOPEDSKA INTERVENCIJA KOD DJECE MOŽE UBLAŽITI EMOCIONALNE, SOCIJALNE I KOGNITIVNE DEFICITE!
diplomirani logoped i surdoaudiolog Mirela Maglić – magistar logoped
FAKTOR VREMENA U DIJAGNOSTICI TOURETTOVOG SINDROMA – PRIM.DR.SPEC.MR.SCI. AIŠA SMAILBEGOVIĆ-H.
Tourettov sindrom je poremećaj nervnog sistema koji počinje u djetinjstvu. To uključuje neobično ponavljajuće pokrete ili neželjene zvukove koji se ne mogu kontrolisati (tikovi). U radu se iznosi prikaz diferencijalne dijagnose Tourettovog sindroma, uz razmišljanje da li ga često i prepoznajemo u svakodnevnom životu. Analiziramo psihopatološku simptomatologiju kod dječaka sa početnom dijagnozom ADHD-a, njegovu dijagnostiku kroz vrijeme. Prikazan je i dosadašnji tok tretmana koji uključuje kombinaciju kognitivno-bihevioralnih intervencija, vježbe relaksacije,okupacionu terapiju i farmakoterapiju. Poseban naglasak je stavljen na teškoće sa kojima se dječak, kao i njegova porodica, suočava u svom socijalnom okruženju, zbog nedostatka adekvatne sistematske podrške.
Ključne riječi: Tourettov sindrom, dijagnostički problemi, tretman, socijalna podrška.
Naša priča: Prije 5 mjeseci u Lotosovo Savjetovalište za mentalno zdravlje, dolaze oba roditelja sa dječakom u dobi 10 godina. Njihova briga je vezana uz njegovo “strašno“ ponašanje, nedisciplinu, ne uvažavanje porodičnih i školskih pravila ponašanja. Roditelji donose i hrpu observacija kolega psihologa i psihijatara iz raznih gradova. „Strašno“ ponašanje se sastoji od klasičnog trijasa: hiperkineze, impulsivnosti i poremećaja pažnje. Simptomi upućuju na laku dijagnozu ali otežavajući faktor u formuliranju slučaja je roditeljski zamor i beznađe. Od kliničkih testova rađeni su hormoni štitnjače, EEG ponavljan nekoliko puta uvijek sa nalazom – graničan i osnovne laboratorijske pretrage. Dječak je nježne ostemuskularne građe i više potsjeća na djevojčicu nego na dječaka. Nakon upoznavanja oba roditelja i dječaka na seanse dolaze uglavnom majka i naš dječak. Kod njega je otežana separacija, želi da je majka stalno prisutna i učestvuje u terapeutskim intervencijama. U ponašanju prema majci, iako vezan uz nju, je izrazito grub. Naređuje joj da ga oblači, da mu veže pertle na cipelama da vadi iz torbe i pakuje sveske koje donosi na seanse. U radu sa logopedkom koristi svesku sa linijama. U pisanju dominira disgrafija, nestrpljenje i ne izvršavanje kućne zadaće. Sveska bez linija služi sa slobodne crteže kod psihoterapeuta i ljepljenje izrezaka iz novina koje treba da usmeno opisuje (Pejsaže, radnje, ličnosti). Dječak je ljevoruk. Ako je u grupi, ispoljava jaku emocionalnu glad, jednostavno mora biti prvi u svim aktivnostima, ne može da dočeka da dođe red na njega. Kod kuće prisiljava roditelje da mu stalno nešto kupuju, a kada predmet dobije on da ga odloži i zaboravi da ga je nabavio. Kod kuće lupa vratima, lupa nogama kako u stanu tako i u zajedničkom stubištu, krevelji se i dere. U školi ne može da sjedi 45 min na času, ustaje i hoda i učiteljica ga šalje svaki dan na razgovor kod pedagogice škole kao kaznu.
Naše psihosocijalne aktivnosti su bile vezane za:
-Davanje odgovarajuće informativne literature učiteljici (ide u peti razred devetogodišnje osnovne škole), pedagogici i naravno roditeljima. Otac je po čitanju dao komentar: – Ženo! jesu li ovo našeg sina opisali-.?
U daljim seansama smo dopustili dječaku da se spontano ponaša u terapeutskom prostoru. To znači da smo pratili kako otvara sve službene ladice, materijale koje klijenti ne diraju, igračke po želji. Volio je da koristi sobni tobogan i da povremeno pjeva. Dječak veoma dobro pjeva i konsultovali smo profesoricu solo pjevanja da mu daje poduku, da bi u nekom području bio jako siguran i sticao samopouzdanje. Majci je sugerisano da ga ne upoređuje sa starijom kćerkom koja je “odličan đak, svira klavir i poslušna je u svakom smislu“, niti da ga upoređuje sa drugom djecom. To je prilično teško jer on je crna ovca u razredu i za sve negativne situacije u razredu on je kriv. Često je i mentalno zlostavljan a često i fizički od svojih drugova. Neugodne doživljaje iz škole nikada nije prenosio roditeljima, nego je majka za njih saznavala slučajno u razgovoru sa drugim roditeljima, najčešće pri slučajnim susretima na ulici. Mi na seansama pokušavamo raditi fizičke vježbe (vijača, tobogan, vježbe relaksacije, pjevanje praćeno koreografijom što ga donekle zanima, igru tj. improvizovanu dramu sa ginjolama (Lionskim lutkama). Motorni nemir najviše ispoljava koristeći kamion i biciklo za djecu do 5 godina. Postepeno zadajemo da kod kuće radi figure od kućnog plastelina i da prišiva dugmad. Dobio je raspored aktivnosti za sve dane u sedmici. Učiteljica izvještava da se popravlja. (Što može biti subjektivno jer donosi pismene upute iz LOTOS a i vidi da se roditelji trude. Majka je veoma umorna i postaje sve umornija, jer on svaku put uz biranje loših riječi prijeti da mu je to zadnji posjet doktoru i da on više nikada neće doći.
Zaključak: Prezentirali smo nedovršeni terapeutski ciklus dječaka dovedenog od strane roditelja radi hiperkinetskog poremećaja sa deficitom pažnje, smatramo da ga je trebalo voditi kroz pubertet tj. barem još 5 do 6 godina. Možda se i vrati kod nas na tretman ili započne kod nekog drugog tima, misleći da će novi stručnjaci problem razriješiti kroz kratko vrijeme. Pojava koprolalije dala nam je povoda da razmišljamo o Tourettovom sindromu, ali sam o faktor vremena će potvrditi tačnu dijagnozu.
Ukratko, po formuliranju slučaja sa radnom dijagnozom ADHD pokušali smo definirati bio psihosocijalne faktore za dano psihijatrijsko stanje djeteta, rasvijetlili komorbiditet (poremećaj ponašanja i opozicijski prkosni poremećaj i postavili plan višedimenzionalnog pristupa terapijskom tretmanu stručnog tima (psihijatar, psiholog, logoped, pedijatar) koji uključuje razumjevanje porodice, saradnju sa školom i porodicom sa naglaskom na strukturiranje slobodnog vremena i ohrabrivanje roditelja na tehnike ”gušenja” kada im kipte živci kao i uključivanje psihofarmaka. Faktor vremena ostaje indikator koji će nam u budućnosti potvrditi dijagnozu i prognozu kod ovog djeteta.
Neka nam je dozvoljeno da na kraju ovog susreta čitaoca i druge zainteresovane kolege potsjetimo na uputsva iz klasifikacije MKB 10: Prisutne tegobe: Pacijenti ne mogu sjediti mirno, stalno su u pokretu, ne mogu čekati druge, ne slušaju šta im drugi govore, imaju slabu koncentraciju, imaju poteškoće u školi i školskom uspjehu.
Dijagnostičke karakteristike: Obično imaju ozbiljnije poteškoće u održavanju pažnje (kratko zadržavaju pažnju, često mijenjaju aktivnosti, pojačan motorni nemir (najuočljiviji u razredu i u vrijeme obroka, impulsivnost, pacijenti ne mogu da čekaju svoj red i rade bez razmišljanja, ponekada imaju problema sa disciplinom (kuća, škola, igra).
Diferencijalna dijagnosa: Specifična somatska oboljenja (epilepsija, oboljenja tireoidne žlijezde, opći emocikonalni poremećaj anksiozna depresija, autizam, portemećaj ponašanja, nesposobnost učenja, blaga mentalna retardacija, vršnjačko nasilje). Hiperkinetsko ponašanje može rezultirati iz problema odnosa roditelj – dijete, kao i slabovidnost djeteta.
Važne informacije za porodicu i pedagoge: Hiperaktivno ponašanje nije dječija g r e š k a nego je uzrokovano smanjenjem pažnje i samokontrole koja je često urođena, prije dolazi do poboljšanja ako su roditelji staloženi i sposobni da to prihvate, hiperaktivna djeca trebaju posebnu pomoć da bi ostala mirna i zadržala pažnju u kući i školi, neka hiperaktivna djeca imaju poteškoće u odraslom dobu, ali većina postiže zadovoljavajuće prilagođavanje.
Konsultacije za pacijenta i porodicu: Hrabriti roditelje da pozitivno reaguju ili daju priznanje kada je dijete u mogućnosti da zadrži pažnju, izbjegavati kažnjavanje, savjetovati roditelje da razgovaraju o problemu sa učiteljem, staviti dijete da sjedi u prvoj klupi, sport i druge fizičke aktivnosti mogu pomoći da potroši energiju.
Hrabriti roditelje da prihvataju konsultaciju u školi i psihoterapiju.
Cilj ovog prezentiranja je da sve učesnike u procesu terapijskog tretmana ohrabrimo da nastave raditi sa ovakvim djetetom a roditeljima i starataljima poručujemo: Ljubite svoje dijete, grlite svoje dijete stalno, neka se osjeća voljeno i zaštićeno, neka dobro zna da su roditelji uz njega. Ljubav se ne može dozirati. Oslobodite svoje dijete strahova od Vas, od škole, od vršnjaka jer će u protivnom u budućnosti bojati se svih osoba iz svoje okoline i nikada neće biti u potpunosti JA! Volite svoje dijete i pružite mu podršku u svakom trenutku.
Stručni tim LOTOS-a
p.s. Orginal ove strucne literature mozete dobiti u prostorijama organizacije
Lotos -Zaštita mentalnog zdravlja u Zenici.
_______________________________________________________________________
LINKOVI
Program rada Savjetovališta za djecu, roditelje i mlade
Unapređenje roditeljskih veština i komunikacije sa djetetom
Mentalno zdravlje roditelja – prim.dr.spec.mr.sci. Aiša Smailbegović-H.
Živjeti sa disleksijom – Mr. Mireli Maglić, dipl.logoped i surdoaudiolog
Faktor vremena u dijagnostici Tourettovog sindroma – prim.dr.spec.mr.sci. Aiša Smailbegović-H.