Razmjena iskustva
Montessori , Waldorf -degenjek
dr. Smailbegović Aiša
Hadžihalilović Emina
Zenica 1999.
Iz prakse za praksu
Ante i Ljerka Fulgosi postavljaju pitanje sta mjere klasicne skolske ocijene?
Oni daju i odgovor , da su potrebna faktorsko – analiticka istraživanja…
Sta predstavlja prava glavna osobina skolskih ocijena?
Da li je ona inidkator znanja ,inteligencije , opceg skolskog ponasanja, prilagodjenosti skolskim kriterijuma ili pogodnost za skolovanje, ukoliko ovi termini oznacavaju razlicite stvari.
Fulgosi podvlace da su individualne razlike ucenika u intelektulanim sposobnostima slabo ili nikako odrazene u skolskim ocijenama, odnosno da individualne razlike izmedju ucenika ne dolaze do izrazaja u ovakvom sustavu skolovanja kakav je nas.
Da li skoslke ocijene klasicnog tipa imaju visoku konstruktivnu valjanost? To je pitanje za profesionalce u oblasti obrazovanja.
Za roditelje pojam, konstruktivna valjanost ne znaci nista ,ali jeedinica tj. Los uspjeh njegovog djeteta dovodi do poremecaja homeostaze porodicnog zivota. Jedinica , jedinica i opet jedicinica.
Djevojcica Mersa ima jedinicu iz muzickog vaspitanja , frustirana mati kaze – umrijece zbog pjevanja.. Ivana ima 8 slabih ocijena iz citanja i u porodici je lom. Ibro vec 5 godina ponavlja isti razred ,a na to ne reaguje ni skolski inspektor ni pedagoski zavod ,a direktor skole ponajmanje.
Da li postoji lijek?
Vjerovatno postoji ali ga treba timski traziti…
“Tim” u izvormom znacenju oznacava konje koji vuku teretna kola. Danas se taj pojam vise upotrebljava da definise grupu ljudi koje rjesavaju isti problem zajednicki.
Dijete koje raste i sazrijeva pripada i ljekaru savjetovalista koji dobro poznaje neouropsihologiju razvojnog doba i ucitelju koji poznaje razvojnu psohologiju i i primjenu razlicitih materijala u nastavnom procesu naravno ako zeli i hoce licno da ulozi svoje znanje i emocije u projekat obrazovanja djece koja su u njegovom razredu.
Ako ova dva lica rade zajednicki, mogu postici rezultat na doborobit zajednice, mira u porodici i dostizanja uspjeha koji odredjen donesenim bioloskim pontecijalom. Kako to izgleda u praksi:
Djevojcica koja je imala jedinicu iz muzickog vaspitanja nije mogla pjevati , nije mogla ispustiti glasa jer nije znala jel njen otac ziv. Ona zna samo da je bio zarobljen…
Kod Ivane su potrebna dodatna ispitivanja funkcije mozga, inteligencije i pomoc logopeda.
Kod Ibre je takodje potrebno viseslojno ispitivanje , da li je skolski uspjeh odnosno neuspjeh posljedica okolinskih ,drustevih faktora ili ostecenja mozga. Da nije dosla tetka, povratinica iz Švicarke i alarmirala sve institucije ,Ibro bi jos sjedio u petom razredu dok ne izgubi potpuno pravo na skolovanje.
Zasto poslati ljekaru dijete?
Zato sto on uz pomoc ostalih saradnika , neurologa, defektologa i logopeda te niza tehnickih ,dijagnostickih procedura odredjuje gdje je mjesto djeteta. On takodje, ordinira lijek u uzem smislu, tj. farmakoterapiju ili sugerise psihoterapiju ili socioterapiju. Ucitelj odabire individualni program i materijale koji ce to doprinijeti kongitivnom procesu djeteta, ucestvuje u socioterapiji i prati dejstvo farmakoterapije ako je ukljucena, takodje i ucitelj procjenjuje.
I uvijek strah od ponovne lose ocijene i kod djeteta i kod roditelja superponira neurozu, strah od stigmatizacije , epilepsije ili psihicke bolesti sto usloznjava dinamiku porodicnih odnosa.
Da li opisna ocijena smanjuje napetost?
Mi ne znamo. Nemamo iskustva u tom podrucju, ali imamo dokumentaciju jedne nase pacijentice koja je dobra za ilustraciju.
Ovdje nije tema njen odlazak u trece zemlje (po nasem misljenju ce samo komplikovati stanje djevojcice jer stalno nesto gubi, maticnu domovinu , privremenu domovinu ,skole i prijatelje) nego samo ilustracije jednog primjera rada nasih kolega iz Njemacke. (slika u prilogu)
U nasim razgovorima ,odnosno samo usmenoj komunikaciji sa pedagozima dobijemo cesto samo odgovor da bi jedan dobar degenjek sve rijesio.
Pitanje je da li bi?
Niko od saradnika nije svoje iskustvo sa degenjekom prilozio u pisanoj formi.
Zakljucak:
U tekstu je diskutovan problem timskog rada ucitelja i skolskog ljekara u uslovima zenickog skolstva. Moramo naglasiti da postoje nastavnici koji osjete probleme u rastu i razvoju svojih ucenika , slabiju biolosku osnovu , neurotske reakcije , koristenje droge, i stupe u timski rad ali su zaista rijetki vjerovatno iz neznanja gdje poslati dijete sa skolskim neuspjehom i kako licno povisiti nivo dijetetovih interesovanja u razredu.
Literatura:
Fulgosi A. , Fulosi Lj. : Faktorska struktura i kontruktivna valjanost skolskih ocijena
Reljia za psihilogiju ,Zagreb 1980 godine , VOL. 10 br 1 -2
Hadzihalilović A. , Hadzihalilovic E. : Psihoterapija djece -mogucnosti i ogranicenja
Sedmi psihijatrijski dani BiH Tuzla 1999.
Kos Mukus A. : Dijete ,skola ,psihosocijalni poremecaji
Krka u medicini i farmaciji 19/1988
Seitz M. Hallwachs U. : Montesseri ili Waldorf
Educa Zagreb 1997.
Juul J. : Vase kompetentno dijete
Educa Zagred 1996