Prvi dio
Povodom mjeseca knjige koji se obiljezava od 15.10. do 15.11. 2017 godine prim.dr.spec.mr.sci Aisa Smailbegovic-Hadzihalilovic -predsjednica Lotosa je odlucila da nam prikaze dvije knjige iz njene biblioteke. Radi se o djelima vrhunskih intelektualaca srednjeg vijeka koji su bili i filozofi i matematicari i lingvisti -Aveceni i Beruniju. Oni su zivjeli u isto vrijeme, dopisivali se i razmjenjivali znanja i iskustva.
Berunijeva farmakognozija u medicini (“Kitab as ,sajdana fi, t, tibb) je prvi prijevod Berunijevog djela na jedan evropski jezik. Farmakognoziju je izdala akademija nauka iz Uzbekistana 1974 godine. Prijevod na ruski jezik sa arapskog jezika je rađen na osnovu orginala koji se nalazi u britanskom muzeju.
U knjizi je opisano 1116 sredstava za lijecenje biljnog ,zivotinjskog i mineralnog porijekla. U opisu biljaka i drugih ljekovitih sredstava citirani su nazivi i na drugim jezicima kao sto su grcki ,indijski i drugim azijskim jezicima. Ono sto je mene fasciniralo u citanju ove knjige je navodjenje 250 autora koje je ovaj naucnik koristio u sticanju svog znanja i pri pisanju ove knjige (od starih Veda do njegovih savremenika). Njegovo puno ime je Abu Rejhan Muhammed ibn Ahmad al Beruni. Rodjen je 973 godine nase ere ,a umro je 1048 godine. Pri kraju zivota imao je asistenta ,jednog ljekara sa enciklopedijskim obrazovanjem tadasnjeg vremena koji je zapisivao njegove diktate jer je kao sto je kazao da vec ima oslabljen sluh i vid.
Original je pisan arapskim jezikom ali je prevodjen jos za njegovim zivota na mnoge zive jezike.
On je u svom radu imenovao oko 4500 naziva na arapskom, grckom, sirijskom, indijskom, perzijskom i turskom jeziku. Njegova knjiga na ruskom jeziku je pravo uzivanje za strucnjake koje se bave historijom medicine odnosno farmakognozijom, za istrazitelje razlicitih disciplina istorije medicine ,farmakologije, lingvistike , astronomije, geografije i upoznavanja saznanjima koju su vladali ucenjaci srednjeg vijeka. On je kao djecak dobio odlicno obrazovanje i kao mlad covjek putovao je po biskom i srednjem istoku i stigao je do Indije i Avganistana , pomatrajuci sredstva za lijecenje na licu mjesta. Prevodioci iz Uzbegistana smatraju da je do pocetka 20 vijeka Biruni nije bio toliko poznat u Europi i tek u 20 vijeku pocinje izucavanje njegove farmakognozije od razlicitih europskih ucenjaka. 1902 godine pojavila se mala informacija o persijskom prijevodu ovog djela koji se takodje nalazi u britanskom muzeju. A kasnije su se pojavljivale razlicite interpretacije ovog teksta a tek 1962 godine je pocela sistematska obrada prijevoda “Sajdanija” koja je zavrsena stampanjem ovog djela 1974 godine. Na srednjovijekovnom istoku farmakognozija se smatrala za prvi stupanj ljecinskog iskustva i znanja, a po rijecima samog Berunija ona je postojala i kao samostalna nauka. U svakom slucaju ovo je jedna predivna knjiga koja pruza uzivanje u njenom citanju i divljenju ljudima koji su mnogo putovali ,koji su mnogo citali i koji su sticali velika enciklopedijska znanja. Danas se covjek pita da li iko moze da slijedi ove intelektualce jer se proteklih 1000 godina nauka, specijalizacije i subspecijalizacije veoma razvile i nemoguce je da jedan covjek ovladava sa velikim autoritetom u svim ovim disciplinama.
Avicena
Avicena je rodjen 980. godine ,a umro je 1037. godine. Njegovo puno ime je Abu Ali al , Husein ibn Abdullah al ,Hassan Ibn Ali Ibn Sina ,a u Europi je poznat kao Avicena.
Rodjen je u blizini Hubare i zivot je proveo na Bliskom i srednjem orijentu ,takodje od ranog djetinjstva uceci Aristotela i druge grcke filozofe, uceci medicinske discipline, matematiku, jezike i druge nauke. Iza njega je ostalo mnogo djela koje su sacuvane u rukopisu ili u stampanoj formi.
Berunija na ruskom jeziku je kupila sama doktorica Aisa ,a Avicenu na ruskom jeziku je dobila na poklon. Njena tetka gos. Fatima Ovcina lutajuci Istambulom naisla je na veliki trg gdje se prodaju knjige. Ona kaze da je tamo bilo hiljade i hiljade knjiga. Gosp. Fatima je nasumice kupila jednu i ispalo je da je kupila Ibn Simu -medicinski zakonik -kanon ljekarske nauke na ruskom jeziku. Naravno da je knjiga stigla u prave ruke i potvrdila izreku “da se nista ne desava slucajno”.
Na ovoj slici je rimsko izdanje Avecejinog ili Ibn Sininog kanuna iz Rima. Stamparija Medici Rim 1573. Knjiga je pripadala Osmanu Ef. Sokolovicu. Polovinom 20 vijeka amerikanci su nudili 20.000 dolara za taj primjerak koji je dobro ocuvan ali ga Sokolovic nije htio prodati. Htio je da knjiga ostane u BiH jer je medju rijetkim rukopisima i stampanim knjigama koje svijedoce o njihovom prisustvu i koristenju na teritoriji BiH.
Ta knjiga danas vrijedi vjerovatno najmanje 5 puta vise.
Uz ovu knjigu rastu znanja o vise stvari: prvo svijedoci o Ibn Sininom autoritetu i koristenju djela skoro 600 godina poslije njegove smrti. Drugo svijedoci o internacionalizmu jer je knjiga stampana na arapskom jeziku u Rimu i trece svjedoci o renesansi -periodu kada su ljudi govorili vise jezika i vladali sa vise vjestina, pa ostajemo zamisljeni koliko je trebalo truda, znanja i motivacije da se posloze arapska slova u stampariji ili ispisu na kamenim plocama pa da se pri tom litografisu.
Avicena je stampan i prepisivan za koristenje kod sirokog kruga korisnika za prakticne svrhe (kao ljekarski prirucnik) i u 20. vijeku ,pa u porodici prim.dr. Aise imaju jedno stampano izadanje na turskom jeziku iz 1912. godine.
Gosp. Osman ef. Sokolovic zasluzuje da ga spomenemo kaka pisemo o medicinskim rukopisima i knjigama u BiH pa prilazemo posjetiocima nase stranice slijedeci clanak.
Drugi dio
Stara arapska poslovica glasi: “ El illmu Ilmani Ilbutt Ibi Veleljani” , govori kako je nauka dvojna. Nauka , to je poznavanje tijela, medicine i teologije.
Postavljanjem medicine pored teologije pokazuje kakvo je postovanje medicina kao sinteze vise nauka uzivala u arapskom svijetu.
Pod arapskom medicinom se u historiji medicine oznacava period srednjeg vijeka, kada je cvijetala nauka u velikom kalifatu, koji se protezao od Gondešapura do Madrida.
Za vrijeme dinastije Abasovica od 790. do 900. godine Bagdad je bio novo kulturno zariste gdje su dolazili naucnici iz raznih zemalja. U Bagdadu su na arapski jezik prevedena do tada najpoznatija djela grckih i rimskih medicinskih pisaca- Hipokrata ,Galena i DioSkorida i dr.
Takodje su prvedena djela sa indijskog i perzijskog jezika kao i drugih jezika sa ovog prostora. Mora se naglasiti da mogucnost za prevodjenje naucnih knjiga pripada iskljucivo naprednim vladarima koji su sirokogrudno i sa bezprimjernom vjerskom tolerancijom prihvatili i pomagali saradnju hrcanskih strucnjaka u medicini i filologiji. Od arapskih ljecnika i pisaca pocasno mjesto zauzimaju Tiberi, Medzul i Razes. Svi su se bavili filozofijom ,hemijom ,fizikom ,muzikom i matematikom.
Razesove knjige su stampane u Veneciji 1502. i 1542. godine ,a prevodjenje na latinski je pocelo mnogo ranije. Razes je preradio sva Galenova djela na arpskom jeziku , radio je na uredjenju bolnica , a u svakodnevnu upotrebu je uveo sumpornu kiselinu i vatu i dr. stvari.
Uveden je tada naziv za alkohol koji se do tada zvao “spiritus vini-duh vina” ,usavrsili su proizvodnju sirupa ,uveli su porceluarno apotekarsko posudje ,aparad za destilaciju ljekovitog bilja- alambik …
Prevodjenje arapskih djela na latinski i druge evropske jezike je pocelo u juznoj Italiji u Salernu i tu je bila poznata prevodilacka skola. Prevodi uz Salenrske skole na latinski jezik i dr. europske jezike poceli prodirati u zapadnu Europu. Europska medicina duguje salerniskim publikacijama za svoje budzenje , a Arapima, svojim uciteljima za ocuvanje antickih djela ,njihovo unapredjenje i prijenos medicinskih naslijedja u Europu.
Iz arapske medicine nam dolaze intubacija larinksa , primjena opijuma kod hiruskih zahvata i kerguta za usivanje rana, uklanjanje mrene i druge medicinske intervencije.
Za IbnSinu kazu da je umro od nekog oboljena abdomena. Njegovu smrt su opisali njegovi ucenici. On je umro citajuci pjesnike, a poznati orijentalni pjesnik Omer Hajam je umro citajuci InbSininu knjigu “Knjiga o lijecenju”.
U Sarajevu se nalazi originalan komentar InbIvada iz 15 vijeka u kome je napisan doslovan tekst Ibn Nefisa. Njegov “mudzes Al kanun” je ekscerpt iz Aviceninog djela “ Kanun ffittivv” . U ovim djelima je receno da je Bog Adama izveo iz jedne kapi sjemena i dao mu najljepsi oblik. Tijelo covjek je izgradjeno iz 4 elementa, a to su vatra, voda , vazduh i zemlja. Od njih su sastavljeni krv, zuc, crna zuc i sluz. Od organa su glavni: jetra, srce i mozak. Osim glavni organa postoje i 4 podcinjena organa, to su : zeludac, pluca, slezena i bubrezi. Kosti i hrskavice nisu ni glavni ni pocinjeni organi. Iznad svih organa stoji mozak. Covjeku je Bog kao ukras dao razum , vid, sluh, njuh i okus.
Svi arapski medicinski autori srednjeg vijeka zakljucuju da je osnova za odrzavanje zdravlja ravnoteza izmedju sest nuznih faktora, to su: hrana, voda, kretanje i mirovanje, san i budnost ,izlucivanje i zadrzavanje tjelesnih materija i odrzavanje opste higijene.
Iz biblioteke Osmana ef. Sokolovica profesor Sikiric je preveo 27 spisa na nas jezik.
Znacajno je reci da veliki broj sa istoka donesenih knjiga u Bosnu i Hercegovinu nije mogao zadovoljiti brojnu citalacku publiku pa su se knjige velikim dijelom zapisivale. Ko je prepisivao medicinske knjige nije lako ustanoviti jer su prepisivaci po tadasnjem obicaju i takodje skromnosti se potpisivali samo svojim i ocevim imenom. Ako je prepisivac bio prelaznik sa hrcanstva na islam dopisivao bi se licnim imenom dopisivajuci Bin Abdulah sto znaci sin boziji. Pojedinci su do svog imena stavljali i imena svog rodnog mjesta ili zemlje npr. “ Bosnevi” sto znaci da je pisac bio iz Bosne. Medju knjigama nadjenim u BiH nalaze se i djela Erhazije ,Al Semsudina Muhamed bin Muhamed i dr.
Klasicnih medicinskih skola u danasnjem smislu u Bosni nije bilo, ali je zato bilo ljudi koji su znali lijeciti, koji su se bavili trgovinom ljekovitih droga, pa mozemo spomenuti da je Sarajevo dobilo prvu apoteku 1512. godine, a zavod za umobolne 1640. godine. Osim toga javna kupatila i niz obicaja donesenih sa istoka ilustruju uticaj arapske medicine u BiH.
Treci dio
Orijentalne medicinske knjige u BiH
Postavsi pokrajna turskog carstva , BiH se povezuje sa Istokom .posljedica toga je bilo otvaranje skola , putovanja na hadzdz , putovanja na skolovanje u gradove istoka. Sa ovih putovanja ljudi su donosili razne knjige medju kojima su bile i medicinske. Medicinske knjige koje su nadjene u BiH , pisane su i prepisivane su pa od 15 do 19 vijeka. Medju ovim djelima sigurno ima i knjiga bosanskih autora , originalnih djela ,ali nasi istoricari i orijentalisti se do sada nisu bavili trazenjem ovakvih djela.
Knjige su obicno prepisivane arabicom i nasim jezikom , a ariginali su pisani na perzijskom, turskom, arapskom i hebrejskim jezikom. To znatno predstavlja teskocu kod proucavanja ove oblasti ,jer procucavanje ove literature ne samo da izuskuje lingvinsticko poznavanje ovih jezika vec i medicinsko obrazovanje. Ova djela sa istoka su samo djelimicno prevodjena na nas jezik jer je veliki broj ljudi ih mogao citati u originalu. Smatra se da je najpopularnije medicinsko djelo iz ove epohe “korist za ljude” od Dervisa Nidaji ,E.
U predgovoru autor kaze da je knjigu posvetio sirokim masama , jer su ljekari prvenstveno zivjeli u velikim gradovima oko vladara, pa je njihova pomoc bila udaljena od obicnih ljudi. Knjiga je podjeljena u 60 podglavlja. U njima Nidaji obradjuje porijeklo covjeka, vrste bolesti i pripravljanje lijekova. Na kraju knjige se obraca ljekarima govoreci: “ Ljekar treba da je savjestan covjek, koji mora poznavati i proucavati sve okolnosti pod kojima bolesnik zivi.” Ljekari se moraju dobro spremiti za svoj poziv i slusati svoje ucitelje. Kad si naucio lijeciti , lijeci sve ljude podjednako , bez razlike dali su bogatasi ili siromasi. Ne budi pohlepan ,drzi se pravde i nastoj da nikada ne pogresis.” Budi castan i iskren ljekar i ni posto lazljiv. Stalno se usavrsavaj u svom pozivu. Prepisi ovu knjigu i nosi je stalno uzase. “
Na marginalijama jednog primjerka ove knjige stoji opaska: “ Aristotel je lijecio upalu pluca, bozanski Palton ospice, Hipokrat proljev, Sokrat kap i Ebu Mejaser jetrene bolesti; ali je ipak svaki od njih umro od bolesti koji je najbolje poznavao i lijecio stoga se covjek na prvom mjestu treba pouzdaj u Boga”.
U drugim knjigama kao sto su “ Munetesabuz Sibz” Teshil” od Ajdinira se razmatraju tjelesne teskucine, dijetetika ,terapija. On opsirno govori o higijeni zene za vrijeme trudnoce , poslije porodjaja i higijeni spolnog zivota. On se cesto poziva na Hipokrata, Galena, In Sinu, Hunain Ibn Ishaka, Juhana Ibn Masavavijini, A, Medijana i druge.
Knjiga “Akekrebazin” od nuh Bin Albdul Menor a, je zbirka od 690 recepata, 120 je za pripremanje sirupa za jacanje lijela , a ostali su za pripremanje ljekovitih masti i ulja. “Postupati u prilog cuvanja ljudskog zdravlja” je djelo Salih Inb NASRULAHA u kom je dat vrlo dobar opis bjesnila kod psa i upustvo kako da se utvrdi da se zaista radi o bjesnilu kod psa koji je ujeo covjeka , posto inkubacija moze trajati 6 pa i vise mjeseci. Mozemo spomenuti i djela “Najvece zelje kod njegovanja bolesnika” , “ Objasnjenje o upravljanju ljudskim tijelom “ i druge.
Knjiga od Hezar ,fena ,A, “Tuhtetu erio” je jedna farmakologija. Od Dauda Antaki el Pasira nadjene su knjige “Nuha” , teskira ,te ”Edvijatur” ,Nudzer” ,“Rebe”.
Medju sacuvanim medicinskim knjigama i prepisima nije pronadjen spis zato sto nije sa posebnom paznjom trazen, za koji bi se sa sigurnoscu moglo reci da ga je napisao ili prepisao skolovani Bosanski ljekar. Mozda je razlog tome sto se u proslosti prefesija ljekara usko povezivala sa drugim naukama kao sto su matematika, astronomija, teologija i dr. Na starim rukopisima su nasi hecini i atari dodavali svoje biljeske usavrsavajuci na taj nacin metode starih ljekara na osnovu vlastitog iskustva. Uz spominanje Osmana ef. Sokolovica nasa duznost je spomenuti i doktora Teodora Ilica koji je za nekadasnji , institut za zdravstveno prosjecivanje u Sarajevu otkupio dosta orijentalnih medicinskih knjiga i uz prof. Sikirica i drugih orijentalista omogucio mladjim generacijama da steknu uvid u ovu literaturu ako ih interesuje. Njegova gospodja takodje doktorica koja je mnogo radila na zdravstvenom prosjecivanju, narocito zena u BiH.
p.s. Zahvaljujemo se citaocima na zakazanom intersu za ovu materiju
prim.dr.mr.sci Aisa Smailbegovic-Hadzihalilovic
