ŽIVJETI SA DISLEKSIJOM

 

Učenica N.N. je peti razred osnovne škole. Pokazuje velike teškoće u rastavljanju riječi na glasove. Čita na slogove i čitanje je umara. Mijenja i izostavlja glasove prikom čitanja što mijenja riječ do neprepoznatljivosti. Pokazuje veliki nemir prilikom čitanja, vrti se na stolici, čita napamet. U pisanju pravi slične greške. Učenica ima disleksiju.

 

Disleksija je specifična teškoća u učenju koja je vezana uz čitanje i pisanje a pogađa skoro sve aspekte akademskog života. Mnoga djeca i odrasli sa disleksijom su pogrešno shvaćeni kao lijene osobe zbog njihove teškoće da uče i nauče koristeći tradicionalne metode učenja.

 

3 – 9.10 obilježena je sedmica svjesnosti o disleksiji. Posteri koji su se dijelili putem društvenih mreža kao podrška osobama sa disleksijom govore o epitetima osoba sa disleksijom pa kažu: „Ja sam odlučan, željan znanja, pametan, logički tip, poduzetan, izvanredan, genijalan, kreativan! Nosim epitet „disleksičan“ sa ponosom!

 

Kako prepoznati znakove diseksije Osobe sa disleksijom pokazuju teškoće u prepoznavanju rime, teškoće sa raščlanjivanjem riječi na slogove i glasove, teškoće u pronalaženju primjerenog značenja riječi i pamćenju novih riječi. Pogrešno izgovaraju duže riječi, zbunjuju ih riječi koje zvuče slično, imaju teškoće u razumijevanju pročitanog teksta. Izbjegavaju glasno čitanje, u čitanju preskaču redove i vraćaju se na već pročitani red, zbunjuju ih slične riječi (bod-dob). Zamijenjuju grafički i fonetički slična slova, zamijenjuju i dodaju slogove i nove riječi. Potrebno im je mnogo više vremena za čitanje knjige nego osobama bez disleksije.

 

Bolji su u usmenim nego u pismenim odgovorima, trebaju više vremena za pisani tekst od druge djece i pri tome teško shvataju ono što su napisali. Pravopis djece i osoba sa disleksijom je veoma oštećen. Neka djeca ogledalski pišu slova i brojeve. Izostavljaju slova u riječima ili pišu slogove i slova pogrešnim redoslijedom.

 

Djeca i odrasli sa disleksijom imaju teškoće u tečnom govoru te slabije organizacijske sposobnosti (orijentacija u vremenu i organizacija radnog dana), zabune u orijentaciji lijevo-desno, gore –dole i sl. Teško izražavaju misli u pisanom obliku jer imaju teškoće u slaganju ideja i koncepata. Neprecizno i pogrešno ponavljaju ono što čuju i teško prate instrukcije. U matematici su teškoće vezane uz redoslijed matematičkih operacija i redoslijed brojeva. Teškoće se javljaju u pamćenju tablice množenja i matematičkih formula.

 

U motorici su teškoće vezane sa vezivanjem pertli, otkopčavanjem i zakopčavanjem, ponavljanjem jednostavnog ritma, teškoće sa hvatanjem lopte uslijed loše koordinacije oko-ruka) i može biti prisutan loš rukopis. Osobe sa disleksijom imaju slabu koncentraciju i nisko samopouzdanje. Pokazuju dobre sposobnosti u nekim drugim područjima. Sama procjena vještine čitanja i pisanja nije dovoljna te procjena mora uključiti niz drugih vještina i sposobnosti koje mogu imati uticaja na vještine učenja. Svrha procjene je prepoznavanje jakih strana osobe ali i onih slabih. Svrha prepoznavanja znakova disleksije nije da bi nekog obilježili nego ostvarivanje boljih rezultata u učenju.

 

Kako poboljšati kvalitet života osobama sa disleksijom Koristite vizualne znakove kako bi pomogli osobi sa disleksijom, prelomite zadatke u manje cjeline i prilagodite vremenski raspored rada. Pomozite osobi sa disleksijom da pronađe model koji će joj pomoći u učenju. Koristite se individualizacijom u radu kad god je to moguće i gradite pozitivno ozračje ako u razredu imate dijete sa disleksijom.

 

Kako roditelji i učitelji mogu biti podrška osobi sa disleksijom Pronađite suportivnu zajednicu za osobe sa disleksijom, ohrabrite uključivanje u terapiju ili grupu podrške, sugerišite individulnu logopedsku terapiju i psihoterapiju. Logopedi imaju ključnu ulogu u pružanju podrške i djetetu sa disleksijom i njegovim roditeljima. Ključna uloga roditelja je da djetetu pruži podršku i razumijevanje, da postavi sve temelje za razvijanje samopoštovanja kod svog djeteta. Pokušajte razumijeti kako je to biti osoba koja ima disleksiju. Nikad ne kažnjavajte dijete zbog neuspjeha jer time samo produbljujete problem i navodite dijete da se osjeća glupim i krivim zbog svoje teškoće. Razgovarajte sa školskim timom o prilagodbama koje možete napraviti u školi. Školski tim u svom sastavu treba imati učitelja/nastavnika, pedagoga, logopeda i psihologa. Posao i uloga nastavnika je da osigura svim učenicima odgovarajuće obrazovanje a ne samo onima koji nemaju teškoće. Često djeca sa disleksijom završe i srednju školu a da disleksija ne bude prepoznata. Međutim, ukoliko adekvatno tretiramo osobe sa disleksijom otvaramo im mogućnost za napredovanje. Prepoznajte dobre strane koje su povezane sa disleksijom i pročitajte o poznatim ljudima koji su imali disleksiju. Pomozimo osobama sa disleksijom da prihvate same sebe, a tu im najviše mogu pomoći njihovi vršnjaci koji će ih tretirati sa poštovanjem i uvažavanjem.

 

Ovaj tekst je mali podsjetnik na obilježavanje 6.oktobra- Svjetskog dana disleksije čiji je cilj razvijanje svijesti šire zajednice o problemima i stigmama sa kojima se suočavaju osobe sa disleksijom, a koji je po prvi put obilježen ove godine i u Bosni i Hercegovini. Za dodatne informacije na ovu temu savjetujemo da se obratite Mr. Mireli Maglić, dipl.logopedu i surdoaudiologu.